U današnjem vremenu gdje društvo prolazi kroz razne promjene, mnogi se pitaju o sudbini pravih muškaraca. Ispod površine slika o muškarcu kao snažnom, hrabrom i nezavisnom često je zamagljena. Ispovijest o manjku pravih muškaraca može otvoriti dijalog o izazovima i promjenama u tradicionalnim rodnim ulogama.
Svijet u kojem živimo često stavlja pritisak na muškarce da se pokažu kao čvrsti, samopouzdani i uvijek spremni na akciju. Međutim, ta očekivanja mogu stvoriti teret koji pravi muškarci osjećaju u svojim odnosima, karijerama i u samim sobom. Ponekad, ova iskustva mogu dovesti do osjećaja manjka autentičnosti i prave povezanosti.
U iskrenoj ispovijesti o manjku pravih muškaraca, mogli bismo istražiti dublje slojeve muške psihologije, istražiti kako društveni pritisci oblikuju identitet muškarca, te kako priznavanje ranjivosti može biti ključno za istinsko ispunjenje. Ovaj tekst može pozvati na promišljanje o raznolikosti muškosti, potičući na suosjećanje, razumijevanje i zajedničku potragu za autentičnim izražavanjem muškog identiteta.
Ispovijest – Pravih muškaraca je sve manje
Imam 22 godine i single sam, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se, izađem u klub sa prijateljicama 1 u godini ako i tad, oblačim se prikladno, moje lokacije su posao, stan i nekad teretana i živim normalan i prikladan život – imam jasan stav a to je da želim ozbiljnu vezu.
Šta se dešava sa današnjim muškarcima ? Trenutno ne možeš naći normalnog momka jer svi misle samo na se* i samo to.
Prošle godine sam izašla na 4 spoja i sva četiri su bila gubljenje vremena. Momci zapravo uopće nisu imali nikakvo interesovanje za mene kao osobu kao ličnost. Dosadni su jer pričaju samo o autima, poslu i sa koliko su cura bili ili pričaju o bivšima. Koliko jadno i tužno, a ja samo želim da se lijepo družim sa nekim, da me voli onako jako i istinski, želim da se zaljubim i da osjetim šta je prava ljubav, da se neko brine o meni, da se sjeti uraditi neke sitnice bez da mu to kažeš, da me čini sretnom. Meni je potrebna ljubav i neću ništa manje od toga.